Prije tačno pola vijeka, u aprilu 1976. godine, dvojica prijatelja – Vjekoslav Potočnik i Mirsad Ramić – nakon završene obuke za mornaričke ronioce odlučili su da u Banjoj Luci osnuju klub koji će okupiti zaljubljenike u podvodni svijet. Tako je nastao – danas najstariji i jedan od najznačajnijih ronilačkih kolektiva u Bosni i Hercegovini.
Od samog početka, entuzijazam je bio jači od svih prepreka. Klub je registrovan kao Amaterski ronilački klub BUK, a prvi članovi okupljali su se u malom skladištu pored restorana Slap, uz obalu Vrbasa. Imali su samo tri polovne ronilačke opreme i ogromnu želju da „zavire“ ispod površine rijeke. Boce su punili na industrijskom kompresoru jedne gradske fabrike, a svaki novi komad opreme bio je rezultat ličnog zalaganja i odricanja.
Od entuzijazma do organizovane službe spašavanja
Krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina klub raste. Novi članovi, nove prostorije, više opreme – ali i prve ozbiljne intervencije. Članovi kluba učestvuju u ronilačkim radovima i intervencijama nakon saobraćajnih nesreća u kanjonu Vrbasa, a zarađena sredstva ulažu u dalji razvoj.
Prekretnica dolazi povezivanjem sa gradskom Upravom za civilnu zaštitu, kada se formira posebna jedinica za rad i spašavanje na vodi i pod vodom. Nabavka opreme postaje sistemska, a članovi odlaze na specijalističke obuke, čime klub dobija novu dimenziju profesionalnosti i sigurnosti.
U tom periodu klub briše riječ „Amaterski“ iz imena i postaje jednostavno – Ronilački klub BUK. Nastaje i novi logotip sa maskotom, riječnom vidrom Bućkom, simbolom spretnosti, upornosti i života uz vodu.
Sportski uspjesi i ekološka misija
Tokom osamdesetih i početkom devedesetih godina klub doživljava svoje „zlatno doba“. Takmičari dominiraju na republičkim prvenstvima, učestvuju na državnim i međunarodnim takmičenjima, a paralelno se organizuju kampovi i stažna ronjenja širom regiona i Jadrana.
Posebno mjesto u istoriji kluba zauzima organizacija prve Međunarodne ekološke ronilačke akcije (MERA), kada je BUK bio domaćin desetinama ronilaca iz različitih zemalja svijeta. Za doprinos zaštiti prirode klub je nagrađen tada najvišim državnim priznanjem u oblasti ekologije – zlatnom medaljom „Boris Kidrič“.
BUK je od samog početka bio mnogo više od sportskog kolektiva – bio je i ostao čuvar rijeka i jezera.
Snaga zajedništva kroz teška vremena
Početak devedesetih donio je izazove kakve niko nije mogao predvidjeti. Ipak, klub je ostao ono što je uvijek bio – mjesto gdje se ljudi ne dijele po naciji, vjeri ili političkom uvjerenju, već na dobre i loše ljude i one koji vole ronjenje.
Iz teških godina izašao je „čista obraza“, sačuvavši ono najvažnije – svoje članove i duh zajedništva.
Savremeni centar obuke i lider u BiH
Krajem devedesetih i početkom novog milenijuma klub ulazi u novu fazu razvoja. Formira spasilačku službu prema standardima Međunarodne spasilačke federacije (ILS) i postaje jedini ovlašteni centar u BiH za obuku spasilaca sa internacionalnom licencom.
Dobija i status ovlaštenog CMAS centra, čime nastavlja kontinuitet školovanja ronilaca po međunarodnim standardima. Damir Podnar iz Slovenije, održao je radionicu o održavanju i servisu suhih ronilačkih odijela.
Danas klub ima petnaestak instruktora sa CMAS, IANTD i PSS licencama, a roni se sa najsavremenijom opremom – uključujući gasne mješavine i aparate zatvorenog kruga disanja. Saradnja sa vatrogasnim jedinicama, specijalnim policijskim timovima i akademskim institucijama potvrđuje stručnost i ugled koji klub uživa.
Poseban ponos predstavlja činjenica da su danas na čelnim pozicijama u klubu žene – predsjednica Upravnog odbora, predsjednica Skupštine i glavni administrator – što svjedoči o otvorenosti i modernom duhu kluba.
Klub kao škola, dom i porodica
U proteklih 50 godina u klubu su obučene stotine ronilaca i desetine licenciranih spasilaca. Izvedene su hiljade zarona, realizovane brojne intervencije i organizovana bezbrojna druženja.
Ali brojke nisu ono najvažnije.
Ronilački klub BUK bio je i ostao škola, drugi dom i druga porodica generacijama Banjalučana. Mjesto gdje se uči povjerenje, hrabrost i odgovornost. Mjesto gdje se rađaju prijateljstva, ljubavi i brakovi.
Pedeset godina nakon osnivanja, duh osnivača i dalje živi – u svakom zaronu, u svakom novom članu i u svakom povratku na obalu Vrbasa.
Konferencija povodom 50 godina
Nakon uspješne Treće stručne ronilačke konferencije, održane 14. februara 2026. godine u prostorijama Ronilačkog kluba „BUK” u Banjaluci, članovi i gosti kluba imali su priliku da se druže i obilježe 50 godina postojanja ovog uglednog društva.
Konferencija je okupila vodeće stručnjake iz regiona koji su kroz niz predavanja i diskusija predstavili najnovije trendove u rekreativnom i tehničkom ronjenju, podvodnoj arheologiji, bezbjednosnim aspektima ronjenja i ulozi ronilaca u zaštiti životne sredine.
Bogat program, međunarodna ekspertiza i inspirativna izlaganja učvrstili su poziciju kluba kao centra znanja i okupljanja ronilačke zajednice.
Nakon zvaničnog dijela, upriličeno je prijateljsko druženje za članove i simpatizere, gdje se u opuštenoj atmosferi nastavilo slavlje jubileja.
Ovaj događaj još jednom je pokazao da Ronilački klub „BUK” nije samo sportska organizacija, već i zajednica koja njeguje tradiciju, prijateljstvo i ljubav prema ronjenju.
