Pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju Ivanjdan, praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja.
Noć uoči Svetog Jovana Preteče, u narodu poznatijeg kao Ivanjdan, žene širom Srbije pletu vjenčiće od cvijeća i uveče ga stavljaju ispred kućnih vrata.
Sveti Jovan je poznat kao Jovan Preteča jer je došao prije Hrista, a kao Krstitelj zato što je pored drugih krstio i Hrista. Poznat je i kao Biljober ili Travar jer je živio skromno hraneći se biljem, bubama, skakavcima i medom divljih pčela, a odjevao u haljinu od kostreti.
Sveti Jovan se još zove Igritelj, jer se veruje da se sunce, kada se tog jutra rađa, igra na nebu. Zaštitnik je kumstva i pobratimstva, a kumovao je i Isusu Hristu krsteći ga u reci Jordan.
Treba se pokumiti
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume “po Bogu i svetome Jovanu” stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na današnji dan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.
Od svih ostalih proroka, sveti Jovan se razlikuje naročito po tome što je imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao.
Za ruku svetog Jovana priča se da ju je svake godine, na dan svetiteljev, arhijerej iznosio pred narod, a da se ponekad ta ruka javljala raširena označavajući rodnu i obilnu godinu, a ponekad i zgrčena najavljujući loš rod i glad.
Od rane mladosti sveti Jovan je čeznuo za usamljeničkim životom. Zato se, kad je stasao, odvažio da ode u pustinju u predjele oko donjeg toka reke Jordana da bi se u samoći predao svojoj misiji: najavljivanju Hristovog dolaska.
Sveti Jovan je posljednji veliki prorok. Na ikonama je predstavljen kako krštava Isusa u Jordanu ili kako stoji i desnom rukom pokazuje nebo, dok u lijevoj drži dugi štap s krstom na vrhu, preko koga stoji traka sa riječima “Pokajte se jer se bliži carstvo nebesko”.
Ivanjdanski običaji
O Ivanjdanu pletu se vijenci od ivanjskog cvijeća, i njima se kite staje, a uoči tog dana, čobani pale brezove lile (vatre), pa obilaze torove i ovce gde čuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju svakojake igre oko pobodenih vatri.
Ovo paljenje mašala (lile) za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao ljetnje, ivanjdansko, niti onako toplo greje.
Pletenjem vijenaca želi se reći da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke (sredina ljeta), i da se tim vijencima priroda ovenčava.
Ti vijenci ujedno podsjećaju i mlade da razmišljaju o svadbenim vijencima. Devojke u vijence stave crvenu ružu.
Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.
Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rijekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojačana lekovita svojstva, zato se bere lekovito bilje i pletu ijvenci, koje se čuva u kući kao lek protiv raznih bolesti.
Danas berite sledeće biljke:
Mnogi ruski travari još uvek skupljaju bilje baš u noć uoči Ivanjdana. Vjeruje se da ivanjske trave poseduju nevjerovatnu ljekovitu pa čak i magičnu moć.
Uberite pelin i koprivu
Posebno popularna je biljka Ivan-da-Marija, odnosno šumska urodica koja utiče na plodnost. Od nje su pravili čajeve za nerotkinje i dodavali je u sijeno za krave.
Danas se Ivan-da-Marija koristi u lečenju srčanih oboljenja, hipertenzije, nevralgije, epilepsije i bolesti želudačno-crevnog trakta.
Posebno popularna je biljka Ivan-da-Marija, odnosno šumska urodica koja utiče na plodnost. Od nje su pravili čajeve za nerotkinje i dodavali je u seno za krave.
Danas se Ivan-da-Marija koristi u lečenju srčanih oboljenja, hipertenzije, nevralgije, epilepsije i bolesti želudačno-crevnog trakta.
U nizu ivanjskih trava se takođe izdvaja i kopriva. Ovu biljku su ranije Rusi koristili kao zaštitu od zlih vradžbina. U naše doba koprivu se primjenjuju isključivo kao lijek. Fitoterapeuti preporučuju ovu travu kod gastritisa, čira na želucu, pankreatitisa, infekcije bubrega, bronhitisa, radikulitisa i drugih bolesti.
