NIJE ISTO KADA LJUDI NEPROMIŠLJENO DIJELE POGREŠNE INFORMACIJE I KADA IH NEKO KREIRA I DIJELI CILJANO. MEĐUTIM, I NEPROMIŠLJENO DIJELJENJE DEZINFORMACIJA PRIDONOSI NJIHOVOM ŠIRENJU I POTENCIJALNOM (NEGATIVNOM) UTICAJU, ODNOSNO PRIDONOSI ŠTETNOM DJELOVANJU KOJE JE KREATOR DEZINFORMACIJE ŽELIO POSTIĆI
Izvor: Iva Nenadić i Milica Vučković, Dezinformacije – edukativna brošura i vježbe za razumijevanje problema dezinformacija
Kada ljudi nesvjesno dijele dezinformacije (vjerujući da su tačne), smatra se da to rade iz istih motiva iz kojih dijele vijesti: radi društvenog odobravanja i prihvatanja (Lee i Ma 2012; Bright 2016), jer sadržaj potiče emocije (Duffy i dr. 2020), zbog političkih i ideoloških vjerovanja (Marwick 2018) te radi želje da informišu prijatelje i pratitelje (Duffy i dr. 2020) ne znajući da ih, zapravo, dezinformišu.
Kada ljudi svjesno dijele dezinformacije (dakle, svjesni su u određenoj mjeri da informacija nije potpuna ili da izvor nije vjerodostojan, kao i da aktivno sudjeluju u dezinformacijskoj kampanji), oni to uglavnom rade iz ovih pet motiva (Wardle i Derakhshan 2017):
- finansijskog: vođenje internetskih stranica koje objavljuju dezinformacije može biti veoma unosan posao. To su još 2016. pokazali tinejdžeri iz Makedonije koji su kreirali više od stotinu internetskih stranica na kojima su objavljivali dezinformacije i lažne vijesti u prilog Donaldu Trumpu (Silverman i Alexander 2016). Iako sami uopće nisu bili Trampove pristalice, shvatili su da izmišljeni senzacionalistički sadržaji namijenjeni Trumpovim biračima i konzervativnim Amerikancima u tom trenutku ostvaruju veliki angažman na Facebooku i dovode čitatelje na njihove stranice. Što je više čitatelja, to je vrjedniji prostor za Googleove oglase na njihovim stranicama. Njihova zarada značajno je premašivala prosječnu platu u Makedoniji.
- političkog: dezinformacije se mogu kreirati i dijeliti s ciljem diskreditiranja političkog (protu)kandidata na izborima ili sličnog drugog pokušaja uticaja na (političko) javno mnijenje
- društvenog: s ciljem povezivanja s određenom grupom na mreži ili izvan nje. Primjerice, pobornici teorija zavjera, protivnici vakcinisanja, ekstremne političke opcije i slično.
- psihološkog: traženje prestiža ili potvrđivanje vlastitih gledišta
- iz šale i radi zabave: ljudi ponekad testiraju potencijal društvenih mreža iz zabave. Na primjer, postoji grupa ljudi koji pokušavaju “podvaliti” lažne informacije medijima. Jedan je od njih Tommas De Benedetti koji se “proslavio” kreiranjem lažnih računa na Twitteru i lažnim objavama smrti poznatih osoba (papa Benedikt XVI., Fidel Castro, Pedro Almodóvar), koje su mediji preuzimali i objavljivali bez provjere (Kington 2012).
