Sindikat uprave Republike Srpske nastao je 1997. a 2018. godine, nakon izlaska članova iz Saveza sindikata Republike Srpske, formira se novo rukovodstvo na čelu sa Božom Marićem. Razlozi za istupanje bila su drugačija mišljenja i pogled na rad i fukncionisanje Sindikata.

SM: Kako gledate na to što je povećana minimalna plata?

BM: Radnici u Republici Srpskoj trebalo bi da znaju da Institut najniže zarade je definisan Evropskom socijalnom poveljom i da to nije nikakav uspjeh koji je postigao Savez sindikata, Vlada i Unija poslodavaca. To je definisano Evropskom socijalnom poveljom koja je ratifikovana u BiH, i mi to moramo da primjenjujemo. Sva ostala priča je populistička.

Najniža plata je legalizovan fenomen koverte u RS, jer ispunjavate zakonsku odredbu da isplatite najniži dio a ostalo se dogovara u koverti. To je rasprostranjeno u svim sferama osim u onim koje finansira država.

Jedino rješenje za prevazilaženje tog problema bilo bi utvrđivanje minimalne osnovice za svaku djelatnost ponaosob. 

Za oblast advokature najniža plata mora biti npr.1.500 KM, za notare toliko, za programere, čistačice, vozače… Tako bi izbjegli fenomen koverte.

Trebalo bi da država rastereti opterećenje rada za 20% i da tih 20% doda na platu. To je mnogo više od ovih 5% kojih smo se zadužili na Londonskoj berzi što će naša djeca i unuci otplaćivati.

SM: Jedna od inicijativa bila je neporeziva plata do 1000 KM. Usvojeno je da to bude 700 KM. Šta to znači ljudima koji su prijavljeni na minimalac?

BM: Mi smo podržali ideju da plate do 1000 KM budu neoporezive. Uopšteno je to dobra ideja, jer omogućava i realnom sektoru „da prodiše“. Ovdje se samo u javnoj upravi povećavaju plate, pa mogu slobodno dosadašnji takav odnos nazavati maćehinskim. Dodatan problem je što u realnom sektoru nema sindikata.

SM: Za šta se još borite?

BM: Mi se borimo da ljudi na svoje postojeće koeficijente koje imaju, dobiju naknadu za topli obrok i 1/12 regresa, kako bi konačno mogli da dobiju prava koja proističu iz Zakona o radu. Zakon o radu je sistemski zakon.

SM: Zar to niste mogli zajedničkim snagama realizovati u Savezu sindikata?

BM: Sindikat Uprave RS služi radnicima a ne liderima. Slučaj sa prijašnjim bio je da radnici finansiraju sindikalne lidere koji su na istim pozicijama 20 godina. Još prije 6,7 godina postojali su ljudi u Savezu sindikata koji su ispunjavali uslove za penziju, a koliko vidim oni su i dalje u svojim foteljama.

Mi podržavamo ideju da na čelna mjesta u sindikatima trebaju doći najstručniji i najkompetentniji ljudi koji će se zaista boriti za bolji položaj radnika i kada im istekne mandat da će se vratiti na svoje radno mjesto i uživati plodove svog rada a ne da napuste svoje radno mjesto i budu doživotni predsjednici sindikata.

Najčešći problem je da radnici nisu upućeni šta radi sindikat. Generalno mislim da je to jedan od problema što su radnici u RS izgubili povjerenje u sindikat.

SM: Šta ste vi u Sindikatu uprave promijenili?

BM: Prvo što smo uradili nakon izlaska iz Saveza sindikata jeste da smo promijenili odnos članarine u korist sindikalne organizacije i uvjerili se da je to imalo izuzetno pozitivan efekat.

Ono na čemu ćemo mi insistirati jeste reforma javne uprave, usklađivanje Zakona o platama sa sistemskim Zakonom o radu i izmjena Zakona lokalne uprave i samouprave.

SM: Zašto Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi?

BM: Trenutnim zakonskim rješenjem je definisano da lokalna zajednica može imati 3 zaposlena na 1000 stanovnika, što nema ni u jednom evropskom zakonodavstvu.