Obustavljena istraga u slučaju sumnjive smrti prosjaka
Tužilaštvo je usljed nedostatka dokaza obustavilo istragu u slučaju sumnjive smrti Mirka Lovrića, poznatog prosjaka iz Banjaluke, čije je beživotno tijelo pronađeno na lokalnom putu u naselju Dragočaj u februaru 2018. godine, potvrđeno je portalu Srpskainfo.
Mediji nisu davali previše pažnje ovom slučaju jer se dogodio svega mjesec dana uoči pronalaska beživotnog tijela Davida Dragičevića, slučaja koji je tužilaštvo par mjeseci kasnije kvalifikovalo kao ubistvo.
Smrt Lovrića tako je zaključena kao zadesna, a slučaj je stavljen ad akta odnosno završen.
Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je 9. avgusta 2019. godine donijelo tužilačku odluku – naredbu o nesprovođenju istrage povodom smrti Mirka Lovrića iz Banjaluke, do koje je došlo 12. februara 2018. godine, u mjestu Dragočaj.
Iz prijave i pratećih spisa proizlazi da ne postoje osnovi sumnje da je smrt nastupila u vezi sa izvršenjem krivičnog djela – navodi se u odgovoru koji nam je dostavilo Tužilaštvo.
Veći broj povreda
Da li je istraga u slučaju sumnjive smrti banjalučkog prosjaka zaključena jer nije ni bila pod lupom medija? Sada je, nažalost, kasno tražiti odgovore.
Međutim, prema svim raspoloživim informacijama, smrt Lovrića bila je i više nego sumnjiva, posebno zbog većeg broja povreda koje je nesrećni Banjalučanin imao po cijelom tijelu.
Na sve ovo treba dodati i da su nesrećnom Mirku i njegovoj sestri dvije godine uoči ubistva zapalili kuću u kojoj su boravili.
No, krenimo redom.
Mirko Lovrić je u vrijeme smrti imao 37 godina. Mnogi Banjalučani su ga poznavali kao mirnog čovjeka, koji je sa svojom sestrom prosio u centru grada.
Beživotno tijelo Lovrića pronađeno je u jutarnjim časovima u prigradskom naselju Dragočaj, sa vidnom povredom u predjelu glave.
Obdukcija
Tijelo Lovrića pronađeno je 12. februara 2018. godine, nedaleko od kuće u kojoj stanuje.
Po ustaljenom šablonu, uviđaj su obavili policijski službenici i dežurni tužilac Okružnog tužilaštva Banjaluka.
Iako se sumnjalo da je Lovrić preminuo usljed smrzavanja, obdukcija u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske je pokazala drugačije.
– Smrt Mirka Lovrića je nastupila usljed povrede glave. U narednom periodu biće formiran predmet kako bi se utvrdile sve okolnosti u vezi sa ovim slučajem – rekli su nakon pronalaska tijela u banjalučkom tužilaštvu.
I to je bio kraj. Mediji se više nisu interesovali za slučaj smrti siromašnog Banjalučanina, a tužilaštvo je godinu i po dana kasnije ovaj slučaj arhiviralo u ladicu.
Izvor Srpskainfo iz istrage otkrio je da su Mirku Lovriću konstatovane brojne povrede po cijelom tijelu.
– Lovrić je imao povrede na rukama, nogama, te one na grudnom košu i glavi. Kobna povreda bila je ona u predjelu glave. Međutim, očigledno je da ništa od ovoga nije bilo dovoljno za detaljnu istragu oko toga kako su povrede nastale i kada – naveo je izvor Srpskainfo iz istrage.
Problemi s bratom
Preminuli Lovrić je Banjalučanima poznat po tome što je često prosio ispred robne kuće “Boska”, zajedno sa svojom sestrom. S njom i ocem živio je u kući jednog mještanina ovog prigradskog naselja, koji im je ustupio objekat pošto su bili beskućnici.
Bio je nižeg rasta, a navodno je jedno vrijeme radio i u cirkusu. U Dragočaju se priča da je Mirko veče prije nego što je pronađen mrtav bio u kafiću u ovom naselju i da ga je neko povezao kući.
– Navodno ga je čovjek, koji mu je uvijek pomagao, ostavio u blizini kuće, jer joj se automobilom ne može prići. Nesrećni mladić je izašao i krenuo prema kući. Prije toga, u kafiću se žalio da ga boli lijeva ruka, pa su ljudi kasnije pričali da je možda umro od moždanog udara – ispričao je nakon pronalaska tijela Lovrića jedan od mještana Dragočaja.
Dvije godine uoči Mirkove smrti, Lovrići su ostali bez krova nad glavom zbog podmetnutog požara.
– Kuću je zapalio Mirkov brat, koji ima psihičkih poteškoća. On ne živi s njima; mislim da je trenutno zatvoren u nekoj ustanovi. Godinama su imali problema s njim. S druge strane, pokojni Mirko i njegova sestra uvijek su se trudili da zarade koji dinar i pomognu ocu – rekao je jedan od mještana Dragočaja i dodao da je ovaj mladić uvijek ustajao u autobusu kako bi drugima ustupio mjesto.