Miloš Grujić, ekonomista
Malo brinemo o vođenju ličnih finansija
Finansijska pismenost danas predstavlja preduslov normalnog života i održavanja koraka sa zahtjevima XXI vijeka. U većini zemalja finansijska i informatička pismenost se podrazumijevu. Pritom, informatička pismenost nije tek sposobnost da se ulogujemo na društvene mreže i snimimo dokument na računaru.
Rezultati istraživanja o poznavanju ličnih finansija ukazuju na zaključak da velika većina ljudi ne zna da iskaže kamatnu stopu niti efekat promjene EURIBOR-a na njihovu mjesečnu ratu za kredit za otplatu stana ili automobila.
Razna istraživanja ukazuju na to da ljudi ne znaju kome mogu (i treba) da se obrate kada im je potreban savjet vezan za lične finansije. Prirodno i logično jeste da se ljudi pouzdaju u odgovore, procjene i savjete rodbine i prijatelja. Očekivano je da dobijene sugestije, iako izrečene u najboljoj namjeri, imaju manju pouzdanost od savjeta plaćenih investicionih savjetnika. Osim toga, savjet stručnjaka najčešće podrazumijeva ulaganje u neke finansijske proizvode i usluge a nerijetko zanemaruje stvarne potrebe onoga kome savjet treba.
Dosadašnja istraživanja ukazuju na visok nivo finansijske nepismenosti širom svijeta. Takođe, razultati anketa i studija apostrofiraju ulogu uticaja porodice na finansijsku pismenost. To zapravo i potvrđuje ono što odavo znamo.
Bez obzira na debate o nužnosti reformisanja školstva u pravcu osavremenjavanja plana i programa, obrazujemo se u porodici – posmatrajući članove porodice, dakle, ne samo roditelje, kako zarađuju, koliko štede i kako (ne)obazrivo troše.
Prateći ovu temu samo kroz medije, stekao bi se utisak da je finansijskoj pismenosti kod nas pažnja posvećena sa velikim zakašnjenjem. Istini za volju, u domaćoj, kako stručnoj i tako široj, javnosti se tek u posljednjih nekoliko godina konkretno raspravlja o finansijskoj pismenosti stanovništva. Nažalost, ovu temu naglasili su problemi koje su generisali virus korona, prethodna finansijska kriza i jačanje švajcarskog franka.
U svemu treba tražiti nešto dobro. Tako i sada. Prvo, poželjno je da se prihvati činjenica kao društvo nismo finansijski pismeni. Ulikoliko, bolje zvuči, u prosjeku smo daleko od stanja u razvijenim zemaljama. Osim toga, teme koje se vezuju za lične finansije i finansijsku nezavisnot mijenjaju ukorijenjene steretotipe da finansijski pismeni trebaju biti samo ekonomisti. Često i vrhunski ekonomisti, bez ozbira na znanja, zvanja, vještine i iskustvo, naprave početničke propuste.
S druge strane, zaista je primjetna veća briga stručnih autoriteta kada je u pitanju budućnost građana. Na primjer, po uzoru na zemlje u regionu, često se podstiču programi i kursevi koji podstiču finansijsku pismenost odnosno ličnu finansijsku osviještenost i odgovornost. Međutim, osim promovisanja razvoja i unapređenja znanja iz područja ekonomije i finansija, važno je, još od osnovne škole, uvesti sistematično finansijsko obrazovanje. Naravno, i poslije osnovne škole je nužno da postoje programi cjeloživotnog učenja. Veliki broj kurseva, radionica i predavanjana ovu tmu potvrđuje da postoji veliki interes za ovu temu. S tim u vezi, veliki broj autora i autoriteta propagira stvaranje strategije finansijskog opismenjavanja.
Ovakva strategija dodatno dobija na značaju jačanjem regulative u oblasti zaštite potrošača, penzionih reformi i naglašene individualne štednje za penziju uz poreske olakšice. Ovi procesi dodatno naglašavaju nužnost revidiranja i ažuriranja obrazovnih planova.
Ne postoji racionalan razlog zbog kojeg se naši osnovci, po uzoru na vršnjake u razvijenim zemljama, od malih nogu ne bi pripremali za izazove koje će iskusiti s novcem.
Na primjer, mališani u Sjedinjenim Američkim Državama u nižim razredima osnovnih školama uče o istoriji novca i odakle novac dolazi – kako odrasli dobijaju novac. Uče pojmove kao što su „preduzetništvo“, „troškovi“, „dobit“, „štednja“.
Uče o ciljevima štednje, ulozi banaka, navikama o trošenju novca, investiranju pa čak i o osiguranju i akcionarstvu. Oni koji su u osnovnu školu pošli prije početka rata se sjećaju predmeta domaćinstvo. Osnovci su odavno sistematski pripremani za izazove vođenja domaćinstva. Zašto se, u okviru takvih predmeta, ne bismo malo pozabavili navedenim temama? Znanja o štednji, penzionom sitemu, ulaganju, prihodima i rashodima treba da se usađuju mališanima istovremeno sa sticanjem opšteg obrazovanja o biologiji, istoriji, muzici i geografiji.
