Katastrofalne poplave u Španiji, koje su odnijele desetine života i pričinile ogromnu materijalnu štetu, potopile su gradove, odnijele mostove i ostavile hiljade ljudi bez domova.
Obilne kiše u regijama kao što su Katalonija i Valensija pretvorile su puteve u rijeke i dovele službe za spasavanje na granicu izdržljivosti. Iako Španiji poplave nisu nepoznanica, stručnjaci sve više ukazuju na klimatske promjene kao na katalizator intenziteta i učestalosti ovih događaja. Pitanje sada nije samo kako ćemo se oporaviti od ove katastrofe, već kako ćemo se pripremiti za sljedeću.
Da bi razumjeli kako klimatske promjene utiču na ekstremne vremenske prilike poput nedavnih poplava u Španiji, naučnici razmatraju dva osnovna faktora: topliji vazduh i porast temperature mora. Topli vazduh zadržava više vlage, što znači da oluje imaju veći potencijal da stvore jaku kišu. U međuvremenu, porast temperature mora doprinosi stvaranju snažnih oluja i može ih pojačati prije nego što stignu na kopno.
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), vodeći autoritet za nauku o klimi, upozorio je da se očekuje da će ekstremne padavine postati sve češće i intenzivnije. Ovo posebno važi za južnu Evropu, gdje ravnoteža između sušnih i vlažnih perioda postaje sve nestabilnija. Isti regioni koji pate od jakih suša sada se pripremaju za poplave, jer klimatske promjene pogoršavaju prirodne cikluse suše i padalina.
Španske poplave samo su posljednja u nizu klimatskih katastrofa koje su potresle svijet. U julu 2023. šumski požari bez presedana zahvatili su dijelove Evrope, podstaknuti rekordnim toplinskim talasima koji su vatrogascima gotovo potpuno onemogućili da obuzdaju plamen. Hiljade stanovnika i turista je bilo prisiljeno da se evakuiše, a čitavi pejzaži su ostali spaljeni. Opet, nauka povezuje ove ekstremne vrućine sa klimatskim promjenama, jer toplije temperature isušuju vegetaciju, stvarajući žarište za požare.
U avgustu su Sjedinjene Američke Države imale svoj udio u klimatskim katastrofama s uraganom Debi, koji je stigao na Floridu. Oluja je donijela olujne udare koji su potopili zajednice i oštetili infrastrukturu u nekoliko država. Kako se Meksički zaljev zagrijava, naučnici predviđaju da će uragani nastaviti da postaju jači i destruktivniji, ugrožavajući zajednice duž obala svakom novom sezonom.
Dalje na istoku, Pakistan i Indija sve češće se suočavaju sa rekordnim monsunskim kišama koje izazivaju velike poplave, uništavajući domove, polja i infrastrukturu i raseljavaju milione ljudi. I ovdje su naučnici primijetili da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem intenzivirale kiše, pri čemu su toplije temperature uticale na cikluse monsuna i nivo vlage.
Naučni konsenzus je jasan: klimatske promjene preoblikuju naš svijet na vidljive i sve smrtonosnije načine. Istraživanja pokazuju da su naše emisije stakleničkih plinova pokrenule lančanu reakciju zagrijavanja koja čini suše sušnijim, oluje jačim, a poplave još obimnijim. Ovo nije problem daleke budućnosti – to se dešava sada. Gradovi širom svijeta bore se sa “stogodišnjim katastrofama” koje se sada dešavaju svakih nekoliko godina.
Za mnoge stručnjake, ova upozorenja nisu samo priprema za sljedeću veliku oluju, ona se odnose na podsticanje hitnih akcija za smanjenje emisija, prelazak na obnovljivu energiju i implementaciju zaštitnih mjera za zajednice. Bez značajnih promjena, upozoravaju naučnici, poremećaji kojima svjedočimo danas su vjerovatno samo početak.
Dok Španija tuguje za žrtvama i priprema se za dugotrajan proces obnove, šira slika je neosporna: klimatske promjene su tu i već preoblikuje naše krajolike i prijeti životima, što i do sada najskepričnije negatore klimatskih promjena tjeraju na razmišljanje.