Koliko smo udaljeni od eskalacije očiglednog međunarodnog geopolitičkog sukoba u Treći svjetski rat?
Nakon svirepog pokolja u izvedbi Hamasa, u kojem je ubijeno oko 1300, a oteto 120 izraelskih civila, postaje sve jasniji rizik prerastanja opšte međunarodne napetosti u otvorene sukobe.
Najveći je problem što se scenariji brzog spuštanja političkih tenzija i pacifikacije – što je uvjerljivo najbolje rješenje – u ovome trenutku uopšte ne doima realnim, nego raste opasnost od daljnjeg pojačavanja konflikata, kako u regiji tako i internacionalno.
Iako se upravo postavlja otužno pitanje kakav nivo odmazde treba tolerisati Izraelu kao prihvatljivu, jasno je da osveta više sama po sebi nema smisla jer je od početka izraelskog bombardovanja Gaze već pobijeno 2500 ljudi, od čega 1180 žena i djece.
Ranjeno ih je oko 8700. Izrael će u Gazi i(ili) prema susjedima sada sigurno preduzeti žestoki vojni napad u kojem neće prezati pred novim civilnim žrtvama, a takav potez takođe će dobiti odgovor s druge strane.
Svako drugo gledanje na situaciju osim pacifikacije stoga se čini besmislenim i hazarderskim pristupom, pogotovo s obzirom na uloge, koji su u ovom ratu civilizacija normalnim ljudima neprihvatljivo visoki. Čak i ako se nekako izbjegne dramatično širenje i pojačavanje sukoba na Bliskom Istoku, jasno je da će nakon dvije godine pandemije i druge godine rata u Ukrajini imati teške posljedice za globalni privredni rast, što je vrlo jasna i logična zabrinutost koji su na više sastanaka izrekli na okupljanju MMF i Svjetske banke, koje se upravo održava u Maroku.
Jamie Dimon, glavni izvršni direktor JPMorgana, bio je vrlo eksplicitan: vremena u kojima živimo opisao je kao „najopasnija koja je svijet vidio u decenijama“.
Da smo blizu 3. svjetskom ratu procjenjuje i milijarder-investitor Ray Dalio, koji kao osnivač Bridgewater Associatesa ima pristup sveobuhvatnim izvorima podataka koje procesuiraju vrhunski analitičari. A taj Ray Dalio – istoričar i autor više knjiga – kaže kako ratovi Izrael-Hamas, kao i Rusija-Ukrajina, u svima moraju izazvati odbojnost i strah jer ti „vrući ratovi“ mogu ući u spiralu koja vodi do širokog međunarodnog vojnog sukoba.
Fortune upozorava na njegove teze: “‘Čini mi se da su izgledi za prelazak s ograničenih sukoba na neobuzdaniji vrući svjetski rat koji uključuje velike sile porastao s 35 odsto na oko 50 odsto tokom posljednje dvije godine‘, napisao je milijarder u objavi na LinkedInu u četvrtak… Sada, Dalio kaže kako vjeruje da će ratovi Rusije i Ukrajine i Izraela i Hamasa biti ‘brutalni‘ do kraja. I još gore, on se boji da sukobi neće završiti ‘sve dok jedna strana jasno ne porazi drugu‘ ili dok svjetske supersile ne poguraju mir. ‘Vjerojatnije je da će se ove vrste brutalnih ratova širiti nego jenjavati‘, rekao je. ‘Nadam se da će slika koja se pojavljuje o tome kako bi to izgledalo potaknuti suzdržanost u ovom kritičnom trenutku kada smo na rubu.‘”
Što bi se reklo: Pametnome previše.
Širenje i zaoštravanje konflikta na Bliskom Istoku sasvim objektivno čini se vrlo izvjesnim. Samo novi naftni šokovi, koji bi bili najizglednija posljedica, onemogućili bi bilo kakvo zahuktavanje globalnog rasta, i doveli bi do novog rasta cijena (10-odstotni skok cijena nafte doprinosi globalnoj inflaciji 0,4 odstotnih poena), a što je u kombinaciji s rekordnom razinom dugova toksična mješavina. Novi gospodarski stresovi samo će povećati napetost te vjerojatno pojačati eskalaciju.
Nejasno je kakvi su planovi Izraela za Gazu. Uz vojne napade različitih vrsta za sada su spriječili isporuke električne energije, hrane, vode i goriva u Gazu. Zbog nedostatka goriva samostalna postrojenja za destilaciju vode u Gazi prekinula su rad. Istodobno, prema izvješćima, Izraelske obrambene snage pripremaju „implementaciju širokog opsega operativnih planova koji uključuju, između ostalog, integrirani koordinirani napad iz zrake, s mora i zemlje… s naglaskom na signifikantne operacije na tlu“.
Drugim riječima, sami opseg izraelske akcije pruža mogućnost da puno toga krene po zlu. Ključna su pitanja pri tome mogu li doista izraelski vojnici u bukvalnom smislu riječi istrijebiti pripadnike Hamasa kako bi „dugoročno riješili“ problem te kakve su zbog tog pokušaja istrebljenja šanse internacionalizacije odnosno proširivanja oružanog sukoba.
Šanse za brzu i laku provedbu istrebljenja naoružanih pripadnika Hamasa – bez obzira na brojčanu i tehnološku nadmoć izraelske vojske – ne čine se realnim jer se ipak radi o organizaciji s razvijenim sustavom opskrbe i financiranja. Uostalom, misija je Hamas proizvesti nekontrolabilnu, kaotičnu situaciju te uvući što više strana u sukob. Za sada im ide dobro, Izraelci su zagrizli.
Prema pisanju Bloomberga situacija je toliko zastrašujuća da je francuski predsjednik Emmanuel Macron telefonski nazvao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua te ga zatražio neka poštuje humanitarne zakone i poštedi civile. U toj neobičnoj informaciji, koju je Bloombergu odao neimenovani visoki francuski dužnosnik, ogleda se zapravo nepredvidljivost daljeg toka sukoba: Ako predsjednik jedne od najvećih članica EU apeluje na premijera države s demokratskim poretkom i vladavinom prava neka, kao što piše, poštedi civile, onda je jasno da je na globalnom nivou došlo do tektonskog pomaka u prihvaćanju ekstremnog nasilja kao političkog alata. U protivnom bi sama pomisao istrebljivanja dijela civilne populacije zbog obračuna s teroristima bila nezamisliva.
Situacija je krajnje delikatna i zbog toga što je pitanje kako će reagovati susjedstvo, ali i sve bitne arapske nacije. U Kataru – nedavnom domaćinu Svjetskog kupa u fudbalu– napetost je vrlo visoka; ne treba zaboraviti da su tokom dramatičnog povlačenja Amerikanaca iz Avganistana avionima prebacivali talibane natrag u domovinu te tako značajno pripomogli formiranje jednog od najradikalnijih nasilnih režima na planeti. Nepoznanica je i kakve će tačno pozicije zauzeti bogata i moćna Saudijska Arabija koju se i dalje tretira kao saveznicu Sjedinjenih država, ali imaju dugu istoriju pomaganja više radikalnih arapskih pokreta i organizacija.
Američki ministar vanjskih poslova hitno je otišao na razgovor s Mohammedom bin Salmanom, liderom S. Arabije, ali su Amerikanci saopštili samo da je „sastanak bio produktivan“. Za Iran nema naročite sumnje da su i dalje na pozicijama vjerskog okršaja sa Zapadom, a radi se o naciji s 88 miliona stanovnika, koja je izdržala višedecenijske sankcije Sjedinjenih država. Nema sumnje da će podupirati Hamas.
Niko tačno ne zna niti kako će se tačno pozicionirati puno manji igrači, koji su ipak dovoljno jaki da utiču na tok sukoba Izrael-Hamas te njegovu potencijalnu internacionalizaciju.
Primjerice, The Warzone je objavio ekstenzivnu analizu This Is Hezbollah’s Arsenal Of Weapons It Could Rain On Israel u kojoj opisuje vojne kapacitete Hezbolaha, koje mnogi podcjenjuju. Tokom dosadašnjeg okršaja Izraelskih odbrambenih snaga s Hamasom došlo je i do artiljerijske te helikopterske odmazde tokom koje je 15-ak raketa završilo na libanskom teritoriju.
Izraelske snage i Hezbolah trenutno sukob ograničavaju na oružane čarke, ali je velika nepoznanica kakve su šanse da Hezbolah (s ili bez pomoći Irana) možda čak napadne američki nosač aviona poslan za „štiti leđa“ Izraelu. Ovih dana objavili su propagandni video u kojem prikazuju dalekometno oružje navodno dovoljno napredno za napad na nosač aviona.
„Ulazak Hezbolaha u širi sukob u regiji imao bi potencijalno goleme posljedice. Ne samo da Hezbolah ima velike kopnene snage, već je militantna skupina opskrbljena ogromnim arsenalom projektila, raketa dugog dometa i samoubilačkih dronova.
Budući da se Izrael koncentrisao na gusto naseljeni Pojas Gaze, dok je zauzet suprotstavljanjem (prvenstveno artiljerijskim raketama) napadima koje je pokrenuo Hamas, dodajući da bi Hezbolahovi udari kratkog i dugog dometa mogli nadjačati izraelsku protivvazdušnu odbranu, dovodeći cijelu zemlju u opasnost od bombardovanja….
Sami razmjer Hezbolahovog raketnog naoružanja teško je zamisliti. Čak i 2016. godine, procjene govore da je njen arsenal iznosio oko 150.000 raketa, što je deset puta više od otprilike 15.000 za koje se govorilo da su bile dostupne grupi prije libanonskog rata 2006. godine. Od tada je taj broj još veći…“
Pojednostavljeno prepričano Hezbolah, između ostalog, raspolaže s većim brojem tzv. kaćuša, višecijevnih raketnih bacača koji su često instalirani na civilna vozila (kamioni, pick up-ovi, traktorske prikolice…) koja mogu lansirati bojeve glave različitih namjena na udaljenosti do 40-ak. Hezbolah raspolaže i s više vrsta lansera raketa, kao i cijelim spektrom različitih raketa te njihovih bojevih glava. Tu su i balistički projektili kratkog dometa (oko 1000 km), koje dobivaju iz Irana.
„Hezbolahove protivbrodske raketne sposobnosti dovedene su u javnost na dramatičan način kada je grupa 2006. godine napala korvetu izraelske mornarice Sa‘ar 5 klase INS Hanit kod obale Libana. Korišteno je oružje kineske proizvodnje C-802, navodno opremljen sistemom za navođenje koji je isporučio Iran. C-802 ostaje u službi Hezbolaha, ali su mu se od tada pridružili daljnji razvoji iste rakete koju je osigurao Iran, koji je primio zalihe kineskog oružja tokom 1990-ih prije nego što ih je obrnuo inženjeringom, proizvodeći Noor, koji takođe koriste Hezbolah“, podsjeća The Warzone.
Ugledni komentatori najvećih medija, poput Nicholasa Kristofa iz New York Timesa, koji ujedno vjerovatno jedan od najboljih poznavalaca odnosa u regiji, javno se zapitao zbog čega je Hamas „na tako spektakularan način prekinuo prekid vatre?“. Mnogi se, naime, pitaju zašto se Hamas poslužio tako brutalnom taktikom ubijanja nenaoružanih civila, uključivši žene i djecu, osim ako ne žele da eskalacija bude put bez povratka. Žele li dovesti Jevreje u situaciju da moraju odgovoriti najmanje toliko okrutno da to bude potpuno neprihvatljivo svim ostalim Arapima i Muslimanima?
Ako je tačna teza o očekivanjima Hamasovih terorista, izjave izraelskih funkcionera ukazuju da spremaju nemilosrdnu osvetu, ali nikome još nije najjasnije koliko su spremni biti okrutni prema preostalim civilima: „Rano u petak, izraelska vojska izbacila je letke iznad grada Gaze, upozoravajući civile da se trebaju pomaknuti prema jugu prije vojne operacije protiv Hamasa.
‘Biće dugotrajno. Biće smrtonosno. Biće moćno. I to će biti zauvijek‘, rekao je izraelski ministar odbrane Yoav Gallant, tokom konferencije za novinare s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom u petak u Tel Avivu…
Cijela Gaza proživljava potpuni prekid snabdijevanja električnom energijom od četvrtka poslijepodne što je dovelo zdravstvene, vodoopskrbne i sanitarne usluge na rub kolapsa.
‘Morate odmah evakuisati svoje domove i ići južno od Wadi Gaze‘, pisalo je na lecima koji su bačeni iznad grada Gaze, misleći na dolinu koja prelazi pojas otprilike četiri milje južno od centra grada.
U petak naveče, drugi portparol izraelske vojske objavio je kartu označenu rutom koja počinje od grada sjeverno od grada Gaze i proteže se južno.
‘[Izraelske odbrambene snage] suzdržaće se od diranja rute označene na karti do [20:00 sati. petak],‘ napisao je na arapskom“, prenosi The Wall Street Journal. Inače, Izraelci su naložili čak i iseljenje bolnica, ali je portparol ministarstva zdravstva to odbio iz moralnih razloga.
Glavna destinacija gdje izbjeglice iz Gaze mogu naći kakvu takvu sigurnost je Egipat. Egipatski predsjednik Abdel Fattah Al Sisi ima hladne odnose s Hamasom i zapravo strahuje da bi mu se u zemlju zajedno s izbjeglicama mogli infiltrirati radikalni teroristi. Pitanje je pred kakvim se zapravo izborom nalazi Al Sisi.
U članicama EU dijelovi javnosti i političari podijeljeni su oko toga kako ispravno odgovoriti na užasni teroristički napad Hamasa.
Naravno da ovakav zaplet u Gazi i te kako dogovara Rusiji jer će Sjedinjene države, kao i sve ostale zapadne liberalne demokratije, smanjiti fokus na ratu u Ukrajini. Ipak, sve oči uprte su u Kinu. Hoće li iskoristiti nove nevolje na međunarodnom planu kao priliku za veliki obračun sa Zapadom? A ako je odgovor potvrdan, kako bi taj obračun mogao izgledati? Kao potpuni „rat svjetova“ ili kao ružniji nastavak politike međusobnog zastrašivanja i prijetnji? Sudeći prema prvim reakcijama, NR Kina nije imala dilema oko odabira koga će poduprijeti.
„Kineski ministar vanjskih poslova, Wang Yi, rekao je svom saudijskom kolegi, princu Faisalu bin Farhanu, da su ‘postupci Izraela već otišli dalje od samoodbrane, te bi trebao savjesno poslušati pozive međunarodne zajednice i glavnog sekretara UN-a, i zaustaviti kolektivno kažnjavanje ljudi u Gazi‘, saopštilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova. G. Wang je takođe rekao: ‘Kina je spremna raditi sa Saudijskom Arabijom i drugim arapskim zemljama u nastavku podupiranja pravednog cilja obnove palestinskih nacionalnih prava‘“, prenosi The New York Times.
Je li doista moguće da Kina i Saudijska Arabija formiraju novi specifični antizapadni savez? Hamas je vjerojatno oduševljen samom pomišlju.
A iranski ministar vanjskih poslova u punom je zamahu, kao da prepoznaje istorijsku priliku…
„Iranski ministar vanjskih poslova, koji je proteklih dana posjetio Irak, Liban i Siriju, stigao je u Dohu u Kataru u subotu naveče i sastao se s Ismailom Haniyehom, najvišim političkim dužnosnikom Hamasa. Video koji je objavio BBC Farsi pokazao je ministra, Hosseina Amirabdollahiana, kako je toplo dočekan od g. Haniyeha, čija organizacija prima financijsku i političku potporu iz Irana… Tokom svog posjeta Libanonu, g. Amirabdollahian se sastao s vođom Hezbollaha Hassanom Nasrallahom, prema The Associated Pressu, i tamošnjim novinarima rekao da bi se, ako se napadi Izraela na Pojas Gaze nastave, nasilje moglo proširiti na druge dijelove Bliskog istoka“, bilježi The New York Times, a prenosi Jutarnji.hr..
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
