Ministri vanjskih poslova i odbrane članica Evropske unije, koji su se poslije ljetne pauze sastali u španskom Toledu, preokupirani su nizom pučeva u zapadnoj Africi.
Prije svega u prostranom Nigeru, ali i posljednjim dolaskom vojne hunte na vlast u Gabonu.
To pokazuje i da uticaj Evropske unije nestaje u afričkoj regiji Sahela i šire, piše “Deutsche Welle”.
“Jasno je da puč u Nigeru otvara novu eru nestabilnosti u regiji koja je ionako već bila krhka”, rekao je prvi diplomata EU, Jozep Borel u Toledu.
Iako je naveo da državni udari nikad nisu rješenje, Borel je ipak napravio razliku između Nigera i Gabona. U Gabonu je ista porodica vladala pet decenija i postojale su sumnje u način na koji su održani prošli izbori, dodao je Borel.
S druge strane, puč u Nigeru veći je problem za EU koji je ovu afričku zemlju vidio kao ključnog saveznika u borbi da se suzbije širenje regionalnih islamističkih grupa koje su jake u susjednim zemljama Nigeriji i Maliju.
U Nigeru je vojska u julu svrgnula izabranog predsjednika Mohameda Bazuma. Mnogi građani su na ulicama glavnoga grada Niameja pozdravili puč, neki od njih su nosili ruske zastave.
Hoće li biti rata?
Na dvodnevnom skupu evropski ministri dogovorili su uspostavljanje zakonskog okvira za sankcije protiv vođa državnog udara u Nigeru, slične sankcijama koje je uveo ECOWAS, ekonomski blok država zapadne Afrike.
Zapravo, sastanku u Toledu prisustvovali su i predstavnici te afričke organizacije, kao i šef diplomatije Nigerije. ECOWAS se do sada nije složio da vojno interveniše u Nigeru, mada neke države spominju tu opciju.
Borel nije htio trčati pred rudu, rekavši da će EU, u pogledu eventualne intervencije, prvo vidjeti šta ECOWAS predlaže. “Afrička rješenja za afričke probleme”, rekao je španski diplomata. “Mi smo u fazi osluškivanja.”
Jasniji je bio italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani: “Mi se zalažemo za diplomatsko rješenje, a ne vojnu akciju protiv Nigera.”
Zabrinutost zbog Vagnera
U Nigeru je Evropska unija izgubila posljednjeg bitnog partnera u zoni Sahela – u posljednje tri godine su pučevi izvedeni i u Burkini Faso, Gvineji i Maliju.
Unija je zabrinuta zbog osjetnog jačanja protivfrancuskog momentuma u navedenim državama koje su ranije bile francuske kolonije. Drugi razlog za brigu u Briselu je što ruska paravojna jedinica Vagner jača prisutnost u Maliju, Burkini Faso i Centralnoafričkoj Republici.
“Rusi se ne kriju iza puča u Nigeru, ali će iskoristiti situaciju i nestabilnost za novu kolonizaciju. Kina će učiniti isto, ali su Rusi u ovom trenutku vrlo opasni zbog Vagnera”, rekao je Tajani.
Niko na sastanku u Toledu nije imao čarobni odgovor na te probleme. Njemačka ministarka vanjskih poslova Analena Berbok rekla je da je važno da demokratije stoje uz druge demokratije koje su ugrožene.
Njen irski kolega Majkl Martin pozvao je da se u Africi, osim o aspektima sigurnosti, govori o stalnom “ulaganju u ljude, o humanitarnoj dimenziji i razvojnoj dimenziji”.
Odlaze li Francuzi?
Dok su te stvari na dugom štapu, hitnije se mora riješiti pitanje hoće li francuske jedinice ostati u Nigeru. Nedavno su se sasvim povukli iz Malija poslije zaoštravanje odnosa između dviju zemalja. I vojna hunta u Nigeru ih poziva da se povuku.
Martin Ronkeri, stručnjak Evropskog centra za upravljanje razvojnom politikom u Briselu, smatra da Francuzima nije pametno da održavaju vojnu prisutnost po svaku cijenu.
“Mnogi sada kažu da Francuzi trebaju otići sasvim i praktično zaboraviti na sve svoje interese u Africi”, kaže on za “DW”. To posebno važi za Niger.
Analitičar dodaje da se ne bi trebalo zavaravati kako su protivfrancuski osjećaji samo retorika vojnih hunti – a ne i stanje javnog mnijenja, prenosi “Jutarnji List”. “Mislim da je tamo logično širiti horizonte, umjesto oslanjanja jedino na Francusku.”
