U prvoj polovine godine, prema procjenama Centralne banke Bosne i Hercegovine, inflacija bi mogla dostići 9,2%, a ekstremna procjena govori da bi inflacija mogla rasti i preko 12%.
Efekti inflacije u BiH
„Očekivani rast cijena u prvom polugodištu je posljedica ekstremnog rasta cijena sirovina, energije, hrane i nafte, posebice izraženog nakon izbijanja rata u Ukrajini, ali i niske bazne osnovice iz prvog polugodišta 2021. godine kada je zabilježeno stagniranje potrošačkih cijena“, saopštili su iz Centralne banke.
To bi, nakon ekonomskih posljedica pandemije, dodatno moglo osiromašiti ionako siromašno bh. stanovništvo. Prema podacima UN-a, starim sedam godina, svako šesto domaćinstvo u BiH živi u ekstremnom siromaštvu (15%).
„Dok je polovina stanovništva na rubu siromaštva“, kaže za BUKU Amila Pilav-Velić, profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Ovo su podaci prije dvije velike krize pa je pretpostavka da je situacija puno gora, a da uskoro neće biti poboljšanja svjedoči i rast inflacije.
Anto Domazet, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu sa bazom na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu nije optimističan kada je u pitanju porast broja siromašnih.
„Inflacija bi mogla baciti u siromaštvo do jedne trećine stanovništva u BiH sa oko 25% nakon akutne faze COVID-19“, rekao je Domazet.
Inflacija je nevidljivi porez i najviše šteti onima sa niskim dohotkom, rekao je za BUKU ekonomski analitičar Admir Čavalić.
On dodaje da država u kratkom roku ima koristi od inflacije jer rastu prihodi od poreza na potrošnju – u našem slučaju indirektnih poreza poput PDV-a.
„Inflacija kratkoročno uvjetuje jačanju domaćih budžeta koji imaju značajniji potencijal socijalne podrške.
Dakle, trebamo nove modele socijalne podrške najugroženijima – podjela paketa egzistencijalnih dobara preko koncepta vaučerizacije, digitalna transformacija institucija za pružanje socijalne podrške itd. – uz više izdvajanja budžetskih sredstava.
Pored navedenog, možemo poboljšati vanjskotrgovinsku politiku na način da olakšamo uvoz, a kako bi građani (i privrednici) imali više uvoznih alternativa“, rekao je Čavalić. Ukidanje fiskalnih i parafiskalnih nameta, vjeruje Čavalić, jedan je od bitnijih koraka u borbi protiv inflatornih efekata u našoj zemlji.
Šta je siromaštvo i kako se mjeri?
Pilav-Velić kaže da će inflacija svakako pogoršati sliku siromaštva u BiH jer se povećanje cijena najviše odnosi na osnovne životne namirnice i to u iznosu do 20%.
„Siromaštvo po definiciji podrazumijeva da stanovništvo nema dovoljno sredstava za vlastite materijalne potrebe.
Međutim, tu treba razlikovati dohodovno i nedohodovno siromaštvo.
Dohodovno siromaštvo znači da nemate mogućnost da zadovoljite minimalne životne potrebe, dok nedohodovno siromaštvo se više povezuje s nedostatkom sredstava da zadovoljite neke druge, ali životno važne potrebe poput zdravlja, obrazovanja, itd“, objašnjava Velić značenje pojma siromaštva.
Izuzetno visok postotak nedohodovno siromašnog stanovništa stvarnost je prije krize uzrokovane ratom u Ukrajini.
„Ipak kriza i inflacija će imati za posljedicu da ćemo imati veliki dio stanovništva u dohodovnom siromaštvu i koje će živjeti ispod apsolutne granice siromaštva što znači da neće moći zadovoljiti apsolutni minimalni životni standard koji uključuje mogućnost nabavke osnovne potrošačke korpe tj. osnovnih prehrambenih proizvoda i nekih drugih životnih troškova poput stanovanja i odjeće“, prognozira naša sagovornica.
Siromaštvo koliko je mučno za proživljavanje, toliko je delikatno i za objasniti, kaže Domazet.
„Dok neki siromaštvo proglašavaju stanjem u kome ljudi ne mogu preživljavati, indijski ekonomista Amartya Sen, koji je za istraživanja siromaštva dobio Nobelovu nagradu, kaže da je siromaštvo stanje u kome osoba ne može da zadovolji svoje potrebe kao socijalno biće.
U siromaštvu je umirovljeni profesor ekonomije koji ne može kupiti londonski Economist koji je redovno čitao, ili čovjek koji ne može otići na kavu sa starim društvom jer ne može platiti turu pića ili neko ko ne može otići ni sedam dana na more, a to je radio čitavog života“, objašnjava Domazet uz poruku da je manje sramotno svjedočiti rastu siromaštva od toga da se ono ignoriše.
Dok raste broj javnih kuhinja u BiH i njihovih korisnika, dok pada kupovna moć, a cijene rastu, političari u BiH ne rade ništa da zaustave porast siromaštva.
