“Srpska Narodna Odbrana” iz Čikaga, jedno od najstarijih udruženja koje okuplja srpsku emigraciju u Americi, a čiji je prvi predsjednik bio veliki Mihajlo Pupin, nedavno je pokrenula inicijativu/konkurs među đacima takođe čikaške Akademije “Sveti Sava” za najbolji prozni rad o otadžbini Srbiji, srpskoj istoriji, srpstvu.

Među brojnim pristiglim radovima profesori ove škole su izabrali one najbolje i dodijelili tri nagrade. Prvu je osvojio učenik 8.razreda Radovan Drdić (14), čiji esej je došao i do naše redakcije i izazvao pomiješana osjećanja, istovremeno i suze i ponos, , pa smo odlučili da ga objavimo, u nadi da će što više mladih u Srbiji, ali i dijappori, pročitati ovaj sastav.

Evo kako Radovan doživljava zemlju iz koje potiču njegovi dedovi…

“Kad Srbin uči o hrabrosti i snazi srpskih junaka i o čvrstoj volji srpskog naroda, on uči o sebi. Kad čita o slavnim Nemanjićima, Nikoli Tesli, Milošu Obiliću i o bezbrojnim našim časnim precima, on saznaje kojoj lozi pripada.

Razumijevanje i znanje svog porijekla je jedna od temeljnih stvari za izgrađivanje ljudskog karaktera.

Korijenje drvetu omogućava život i pored toga što snabdijeva stablo hranljivim materijama, drži ga uspravno. Korijen drveta je fizički, ali čovečiji korijen je znanje istorije svoga roda. Kad čovjek ne zna svoju istoriju, njemu korijenje oslabi i tako stablo nema šta da drži uspravno. Ovo se desi jer istorija drži velike mudrosti i znanja koja su razvijena u vremenu i prolivenoj krvi. Sa ovom naukom, čovjek može da prepoznaje dobro i zlo i da od delanja svojih predaka predvidi posljedice svojih postupaka. Kad je čovjek sposoban da upotrebi ovo znanje, znaće kako da nadograđuje temelj, ali treba i da zna na šta da se ugleda.

Da bi znao na šta da se ugleda svaki Srbin može da uči iz naše bogate istorije. Kad pročita priče i zapise o srpskim istorijskim ličnostima, on vidi hrabrost i mudrost minulih pokolenja. U ovo vrijeme kad se mnoge kulture gube, dovoljno je pogledati naše istorijske velikane i razumijećemo zašto se naša istorija održava. Nikola Tesla nikad nije želio novac i ličnu korist, nego je iz čovekoljublja i nesebičnosti radio da unapredi tehnologiju svijeta dok su mnogi njegovi savremenici bili pohlepni.

Sveti Sava je odbacio krunu, blago i vlast i pošao na Svetu Goru da služi Bogu i ljudima noseći opanke i košulju od kostreti. Car Lazar i njegova vojska su dali glave boreći se za krst časni i slobodu zlatnu u borbi na svetom Kosovu. Naši Solunci su ginuli da bi oslobodili Srbiju od Sila osovine kada su, zahvaljujući srpskoj hrabrosti, polomili kičmu okupatora i tako doprinijeli završetku Prvog svjetskog rata. Ove slavne ličnosti daju Srbinu na koga da se ugleda i razlog da očuva svoj korijen.

Srpska duša je slavna i čvrsta, ali ako čovjek ne zna svoje porijeklo, njemu duša oslabi. Zato je važno da djeca uče srpsku kulturu i istoriju, da su sposobni i čile duše dok rastu. Na taj način će se očuvati srpska kultura i tako će uspjevati još mnoge srpske generacije”, napisao je u svom sastavu Radovan Dardić, učenik 8. razreda Akademije “Sveti Sava” iz Čikaga.

Piše: Antonije Kovačević/Serbian Times Foto: Wikipedia