Najavljeni ulazak Finske u NATO predstavlja pomak tektonskih razmjera u pogledu bezbjednosne politike na evropskom kontinentu

Finski predsjednik Sauli Ninisto potvrdio je juče da će njegova zemlja aplicirati za članstvo u NATO paktu.

“Danas smo ja i Vladin Odbor za spoljne poslove zajedno odlučili da će Finska aplicirati za članstvo u NATO-u”, rekao je Ninisto.

Premijerka Finske Sana Marin izrazila je nadu da će parlament te zemlje u narednih nekoliko dana snažno podržati odluku o podnošenju zahteva za članstvo u NATO.

Finska je dugo održavala neutralni status u dogovoru sa Sovjetskim Savezom, nakon poraza u sovjetsko-finskom ratu 1939-1940.

SSSR je tada osvojio desetinu finske teritorije, a jedna od posljedica rata je prinudna neutralnost, koja je vremenom prerasla u odnose relativno srdačne saradnje prvo sa Sovjetskim Savezom, a potom i s Rusijom. Finska je namjeru da uđe u NATO opravdala strahom za svoju bezbjednost nakon ulaska ruskih trupa u Ukrajinu.

Izvjesno je da će Finsku slijediti Švedska, koja je takođe neutralna zemlja.

Za razliku od finske neutralnosti, koja je bila posljedica objektivnih okolnosti, švedska neutralnost je dublje ukorijenjena u stanovništvo i predstavlja ideološku orijentaciju Švedske da ne ulazi ni u kakve vojne saveze.

Međutim, i Švedska je procijenila da je opasnost od Rusije dovoljno realna da je spremna promijeniti svoju vijekovnu težnju ka vojnoj neutralnosti.

Ako je namjera Vlade Rusije upadom u Ukrajinu bila odbaciti NATO od svojih granica, ulaskom Finske, koja s Rusijom dijeli gotovo 1.400 kilometara granice, a uskoro, vjerovatno i Švedske, postignut je suprotan efekat.

Iako je Finska neutralna, ne znači da nema duboke odnose s NATO-om, naprotiv.

Tješnja saradnja, međutim, počela je tek raspadom SSSR, kada je Finska pokrenula pregovore s NATO-om o ulasaku u Partnerstvo za mir 1993. godine.

Nakon toga, Finska je ušla i u Individualni partnerski program saradnje, a u BiH je kao partner Finska učestvovala u IFOR-u i SFOR-u, misijama za stabilizaciju mira.

“Finska je jedan od najaktivnijih partnera i mnogo je doprinijela operacijama koje je predvodio NATO na Balkanu, u Avganistanu i Iraku.

Finska je među šest zemalja koje su dale posebno značajan doprinost NATO operacijama i ciljevima Alijanse. Kao takva, zemlja ima pojačane mogućnosti za dijalog i saradnju s Alijansom”, kažu u NATO-u.

Iako je obično proces prijema proces koji se ne može završiti brzo, u NATO-u vjeruju da će u slučaju Finske i Švedske biti moguće značajno ubrzati proceduru.

Obje vojske su izuzetno sposobne, cijenjene i dobro opremljene, a kao nordijske zemlje imaju veliku demokratsku tradiciju, što je takođe plus koji će olakšati pretpristupne pregovore.

NATO zemlje imaju gotovo sedam puta više stanovništva od Rusije, tako da s te pozicije ulazak Finske i Švedske neće biti toliko značajan.

Uprkos tome, NATO vjeruje da će ulaskom ove dvije zemlje u Alijansu značajno ojačati, i to ne samo u vojnom smislu, i zato izrazi srdačne dobrodošlice nisu samo puka formalnost.

Iako su obje zemlje male s relativno malobrojnom populacijom, Finska ima veliki broj dobro obučenih vojnika u rezervi, a Švedska ima vojnu industriju cijenjenu na svjetskom nivou.

Prema podacima koje je ove sedmice iznio američki “Washington Post”, NATO ima 1,7 puta više vojnika od Rusije, a nevjerovatna je činjenica da će se prijemom Finske i Švedske taj odnos udvostručiti u korist NATO-a.

Kombinovani bruto domaći proizvod ova dva ekonomska diva iznosi više od 800 milijardi dolara, što je oko 60 odsto bruto domaćeg proizvoda izuzetno mnogoljudnije Rusije. BDP NATO zemalja je 27 puta veći od BDP-a Rusije.

Glavna premoć NATO-a u odnosu na Rusiju je upravo ekonomske prirode i u smislu izdvajanja za odbranu. NATO zemlje na odbranu troše 25 puta više od Rusije, a istorijska promjena vojne orijentacije Njemačke, koja je najavila osnivanje fonda od 100 milijardi za odbranu i povećanje izdataka za odbranu u visini od dva odsto BDP-a, taj broj će još značajnije pomjeriti.

(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država)