Mnogo je dilema kada, koju i na koji način uvesti čvrstu hranu kod bebe. Tada, svaka majka čuje pregršt savjeta – od doktora, pedijatara do rodbine.

Tim Savjetovilišta u Banjaluci, više od 10 godina, provodio je istraživanje na ovu temu.

Foto: Screenshot

Razlog za istraživanje je bio znatno povećan broj alergijskih reakcija na hranu a zatim i različiti savjeti koje su roditelji dobijali od ljekara.

„Svjetska zdravstvena organizacija često mijenja svoje smjernice za uvođenje čvrste hrane, pa su i roditelji često opravdano zbunjeni. Želim da istaknem, da se rijetko šta možemo generalizovati na svjetskom nivou, pa tako i uvođenje hrane. Mi sa našeg, balkasnskog područja, trebali bi da se pridržavamo autotohne hrane i da pravilno, kako struka kaže uvodi hranu“, kaže Ljubica Antonić, pedijatrijska sestra, koja je dio istraživačkog tima.

Uvođenje čvrste hrane je postepan proces. Dojenče do navršenog četvrtog mjeseca trebalo bi isključivo da doji, pa su preporuke da se od petog mjeseca može početi sa uvođenjem povrća i voća. Jabuka, kruška, breskva – trebalo bi da se kuvaju i ponude bebi. Sokovi od svježe cjeđenog voća mogu se povremeno davati bebi, ali prije svega trebalo bi dijete ponuditi običnom vodom.

U periodu od šestog mjeseca, uvodi se meso kao što je ćuretina, jagnjetina, teletina, junetina kao i piletina ako je domaća.

Od osmog mjeseca mogu se uvoditi mliječni proizvodi – jogurt, pavlaka, sir a od devetog mjeseca, kravlje mlijeko se može koristi kao dodatak nekom obroku a kao samostalni napitak poslije navršenih 12 mjeseci.

Hrana koja se ne preporučuje do prve godine jesu citrusi, riba, bjeljanjak, sočivo, svježi paradajz, jagode i med.