Ova inflacija je prije svega nepredviđena jer je posljedica uvoza roba koje mi uvozimo u RS i BiH. Ona ne zavisi od nas, ni od naše privrede, ni od naše ponude i tražnje i zato je nekontrolisana. Mi jednostavno ne možemo da procjenimo do kog nivoa će doći do rasta cijena i kada će se ona zaustaviti.
MILAN RADOVIĆ, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske
SM: Kako sagledavate trenutnu situaciju i pravac u kome se razvija Republika Srpska?
MR: Najsvežiji primjer kako Vlada na čelu sa premijerom nekontrolisano, nestručno i na koncu na račun građana troši novac jeste izgradnja autoputa Banja Luka – Prijedor.
Prvo moje pitanje nadležnima jeste, koja je to studija pokazala i koje ministarstvo i koji stručni ljudi su dali saglanost da 30 miliona evra Republika Srpska mora da plaća 30 godina za autoput dug 40 km?
Za 30 godina to je 900 miliona evra da Republika Srpska garantuje prihoda po tom autoputu od 40,7 kilometara.
Ako uzmemo u obzir da „Autoputevi RS“ kao preduzeće ostvari prihode više od 20 miliona KM, imaju 10 miliona troškova a to su autoputevi dužine 120 km, kako ćemo onda ovo opravdati. Znači, po toj analogiji ovaj autoput Banja Luka – Prijedor će praviti 2,5 miliona evra prihoda investitoru, a ostatak 27,5 miliona će plaćati RS.
I koje je sad ministarstvo moglo da da saglasnost i koja struka je to mogla opravda?
Mi ćemo morati da doplaćujemo iz budžeta 50 miliona maraka godišnje za taj autoput.
Da li je bilo dobro da se taj put napravi običnim kreditnim zaduženjem, međunarodnim tenderom za izvođenjem radova – to je potpuno jedan noramlan put.
Ja garantujem da bi to bilo mnogo jeftinije. Autoput treba ali sa druge strane ovaj autoput će biti veliki teret za građane RS.
APSURDA NE MANJKA: ELEKTROPIVREDA
Sa druge strane, vi imate situaciju da se tek sad grade energetski kapaciteti. Elektroprivreda gradi jedan kapacitet. Ovjde je Bočac napravljen prije dvije ili tri godine….i za sve ovo vrijeme Elektroprivreda nije gradila svoje kapacitete. Elektroprivreda je u minusu zato što se gomilaju obaveze.
Kada je takva firma u minusu, koja prodaje struju koja je resurs! Stvar je u troškovima i u menadžementu odnosno upravljanju troškovima, rashodima i nabavkama i svime što prouzrokuje negativan rezultat. To su uglavnom troškovi poslovanja.
Cijena električne energije raste- ona nije pala pa da je pao prihod, nego su povećani rashodi i zato imamo negativan rezultat
Primjer je i HE „Stranari“ gdje smo je mi praktično poklonili stranom investitoru. Radi se o ogromnom kapacitetu i koja sada proizvodi ogromnu energiju i posluje u PLUSU. Kakve su to odluke ove vlasti? Naša u minusu a što smo “prodali” strancima u plusu?! Nisu racionalne, ili jesu, sad je to pitanje… ali ako ste vi nekome ustupili kapacitet koji dobro posluje vjerovatnota odluka nije bila dobra.
APSURD NAŠIH RESURSA
Jedan primjer važnog dijela industrije koji Republika Srpska ima jeste i finalna proizvodnja drveta. Mi sada sječemo šumu i prodajemo dasku umjesto da sastavljamo namještaj ovdje a mi tu dasku prodajemo u Sloveniju i ona nama vrati namještaj.
Kada govorimo o domaćoj proizvodnji, treba posmatrati robnu razmjenu odnosno naš spoljno-trgovinski bilans. Najveći deficit imamo sa Slovenijom, Hrvatskom, Srbijom...to znači da mnogo više uvezemo robe nego što izvezemo i tu je trebalo tražiti mogućnost za supstituciju te proizvodnje.
Nama bi Srbija mnogo više pomogla da je otvorila nekoliko proizvodnih kapaciteta odnosno da je usmjerila svoje privrednike u tom pravcu nego što je davala direktnu pomoć u budžet. Na taj način bi bilo bolje, zaposlili bi se ljudi dugoročnije bi se opstalo.
Imamo još mogučnost razvoja turizma i proizvodnje zdrave hrane, sve su to kapaciteti o kojima je trebalo razmisliti.
I kada sve to što se moglo uraditi uporedite sa postojećim stanjem, vidite ne samo da je to minimum iskorištenja naših kapaciteta i zato imamo sve lošiju ekonomsku situaciju.
SM: Koji su investitori do sada došli u RS? Svake izborne godine slušamo o novim investitorima
MR: Prije svega investitori zahtjevaju sigurnost, kako pravnu tako i ovu drugu. U zadnje vrijeme, nažalost, nemamo investitora uopšte jer odavno niste vidjeli da je otvoren negdje veći pogon.
Imamo možda rast dobiti banaka i osiguravajućih kuća, koje kada tu dobit ostave ovdje to se smatra investicijom ili reinvesticijom i to ulazi u bilans investiranja, ali kao što vidite nekih investicija nema!
Podsjetiću vas da smo mi prodali Telekom Srpske, prodali smo i Naftnu industriju Republike Srpske. Novac odlazi a građani sve lošije žive.
SM: Da li Vam izgleda da će i Elektroprivreda ići u privatizaciju?
MR: Svaka vlast može legalno da donese odluku, kao i ova što ima većinu u skupštini. Sad ne ulazim u to da li je to strategija ili nije. Međutim, to bi trebala da bude krajnja stvar kada bi se neko odlučio da proda takav jedan resurs.
Elektroprivreda je „zlatna koka“ Republike Srpske i ovog naroda. To jeste i trebala bi da bude a ne da posluje u minusu.
Mislim da će se teško doći do takve odluke ali mi smo u fazi jedne spirale zaduženja, gdje vlast zavisi kao i izvršenje budžeta – od kredita jer mi ne možemo izvršiti budžet ukoliko nas Vlada ponovo ne zaduži!
Znači to treba narod da shvati!
„Mi vratimo 500 miliona kredita a zadužimo se 600“ i plus kamate i to stalno, i ta spirala zaduženja stalno raste i ona je sada dostigla maksimum. I prvi put je dug Republike Srpske veći od duga Federacije.
Dug RS je 6,4 milijarde a dug Federacije je 6,3 milijarde KM. Znači, Federacija sa duplo više stanovnika je 2,3 puta manje zadužena.
Kada posmatramo to u odnosu na BDP koji je mjera zaduženja, a BDP je ona vrijednost sve naše proizvodnje roba i usluga koju za jednu kalendarsku godinu proizvedemo – mi ćemo vidjeti da smo u mnogo nepovoljnijoj situaciji u odnosu na Federaciju.
View this post on Instagram
SM: Koji su potencijali RS u razvoju domaće proizvodnje?
MR: Potencijala ima. S obzirom na političku situaciju, koja se ogleda i u ekonomskoj politici, ne možemo da zanemarimo da je za to “zaslužna” poprilično duga vladavina SNSD-a. Oni su odgovorni za lošu ekonomsku politiku, prije svega za makroekonomsku politiku ovih 16 godina svoje vladivine kao i za struktruru privrede.
Za ovih 15 godina vi ste morali da imate jedan ili dva investiciona ciklusa u privredi gdje bi trebalo da se poveća i domaća proizvodnja. To se nije desilo.
Nama je primarna poljoprivredna proizvodnja – proizvodnja žitarica, kukuruza, povrća, voća a sa druge strane proizvodnja mesa, mlijeka i drugih prerađevina a mi to sve uvozimo iako imamo kapacitet za proizvodnju. Nažalost, Mlijeko produkut je svojevremeno prodano i sad je u vlasništvu strane kompanije.
Uvozimo i pileće meso dok su naše mnogobrojne farme propale. Tu se vidi jedna nesrazmjerna politika da se naša proizvodnja sačuva
SM: Da ste Vi na vlasti, koji bi Vaši bili prvi koraci?
MR: Mi i prošle i ove godine upozoramo da vlast nekontrolisano troši novac na skupe investicije koje nisu produktivne. Ove javne investicije, koje vlast vrši one su neefikasne jer nemaju sekundarno dejstvo.
Investicije u određene puteve, objekte, softeri koji su skupi – njihovi primarni efekat je rast bruto domaćeg proizvoda za iznos investicija u protekloj godini. A te investicije u narednoj godini ne povlače rast BDP-a ostalih grana privrede jer ne raste nam ništa.
Npr. Ako smo uložili u autoput milijardu, trebalo bi iduće godine bar 100 miliona da nam raste proizvodnja, pa 20 miliona prihod od transporta, pa 10 miliona putarine…sve to ulazi u naš BDP.
A kod nas sekundarnih efekata nema, i to govori da te investicije nisu dobre jer ne proizvode efekte koje će povećati produktivnost i BDP. Čak imate preporuku Fiskalnog savjeta da se te investicije dobro preispitaju.
Mi imamo sistem javnih nabavki koji je loš. Svi se uslovi propisuju, imamo dosta primjera, ne da ponuđač odnosno izvođač bude najbolji i najpovoljniji i najkvalitetniji već se propisuju uslovi da neko prođe.
SM: Zbog čega to rade?
MR: Mogu biti dva motiva: jedan je pogrešna procjena a drugi je da se prikaže da se nešto radi. U ovoj situaciji kada je standard toliko u padu da se više ne može kontrolisati. Jer svako ovo poskupljenje platiće građani. Poskupljenje ulja sa 1,9 KM na 3,2 KM platiće svako iz svog pojedinačnog kućnost budžeta a plate ostaju približno iste. Imali smo 3% rast u javnoj upravi, penzije stagniraju, ako izuzmemo 2,5 % što je zakonsko usklađivanje.
Ja lično mislim da se vlast umorila i nema viziju kako Republika Srpska treba da izgleda u ekonomskom smislu, ali vidim u zadnje vrijeme i političkom smislu.
Niko se ne pita gdje ovaj narod treba da bude 2025. godine
Znači gdje RS ekonomski vidimo do 2025. a to znači sa kojim BDP-om, sa kojim brojem zaposlenih radnika, sa koliko domaće proizvodnje sa kojim spoljno-trgovisnkim bilansom, sa koliko proizvodnje električne energije, sa kojom prosječnom platom i kojom prosječnom penzijom. Apsolutno makroekonmska politika i strategija razvoja RS je upitna.
Imaju neke strategije koje su donešene ali koje nisu realne.
SM: Šta biste Vi uradili?
MR: Apsolutno bi produktivne investicije bile na prvom mjestu. Primarne investicije su one koje obezbjeđuju dolazak i novih investitora. Postoje primarni objekti infrastrukture (kanalizacija, vodovod i električna energija) da se osposobi infrastruktura za investitore ali oni opet neće doći ako vi ne ponudite neke subvencije ako ne dajte podsticaje pri zapošljavanju, ako ne rasterite privredu – sve su to preduslovi da bi se neko odlučio da investira. I naravno, pravna i politča sigurnost.
Da zna investitor da neko danas neće donijeti zakon (kao što imamo slučajeve) koji vrijedi retroaktivno ili koji će poništiti prethodne zakone i to stvara jednu pravnu nesigurnost investitora i oni ne žele da dolaze.
Ali svakako je rješenja prije svega da se mora vratiti i okrenuti domaćoj privredi i proizvodnji, kako bi se obezbjedilo dovoljno odnosno jedan dio domaće proizvodnje koju mi sada defacto uvozimo. A sa rastom tih cijena mi uvezemo i inflaciju.
SM: Koje je rješenje?
MR: Prije svega trebaju se zaustiviti neproduktivne investicije, javne investicije – da se taj novac usmjeri u rasterećenje odnosno jačanje privrede, u jačanje standarde građana domaće proizvodnje i privrede primarne poljoprivrede itd.
U programu ekonomskih reformi Vlade te investicije su predviđene oko 900 miliona maraka!
Koji je motiv vlasti da 900 miliona KM ide u investicije u naredne 2,3 godine i koje su to investicije ako nema ljudi, a ljudi odlaze zbog standarda zbog opšte ekonomske sitacije ali i političke.
Znate li šta bismo mi mogli uraditi da te investicije od 900 miliona prepolovimo pa sa 400 ili 500 miliona uložimo u privredu.
SM: Koja je perspektiva Republike Srpske?
MR: Ako posmatramo vrijeme iza nas, mnogo ljudi je otišlo. Pogledajte sve je manji broj upisanih osnovaca, manji je broj studenata na fakultetima, ljudi odlaze. Kako to zaustaviti i kako uopšte vladajuća stranka, zajedno sa koalicionim partnerima, vide RS ja zaista ne znam.
I predsjednica Republike je najavljivala demografsku politiku i od tog nema ništa. To se pričalo nekoliko dana, sedmica i to stoji.
Mi moramo imati strategiju razvoja bar do 2025 godine, na svim poljima razvoja i napretka kojeg želimo.
RADOVIĆ: IMAMO PLAN STRATEGIJE I EKONOMSKIH REFORMI
Program ekonomskih reformi koji je Vlada uradila mi smo kritikovali zato što je to nerealno. Samo jedan primjer: Premijer kaže u programu mi ćemo kontrolisati javna preduzeća, i onda dođemo do informaicje da su oni zajedno produktovali gubitak od 79 miliona KM.
To je zvanično u dokumentu, programu ekonomskih reformi i to je strategija premijera i Vlade. Šta ćemo onda za dalje reći? Kakva je ta Vlada i kakva je to vlast koja na to sve napravi ovaj negativan rezultat.
Mi zaista imamo tim iskusnih ljudi i narodnih poslanika, kako kod nas u SDS-u, tako i kod opozicionih kolega. Takođe, imamo veoma kvalitetne, obrazovane i sposobne ljude u organima SDS-a, koji nisu toliko poznati javnosti. Ja bih sada odmah mogao da izaberem 10 ljudi koje bi mogli da budu na odgovornim funkcijama.
Mi nudimo dobar program, ekonomski, politički program koji će obezbjediti jednu stabilnost RS, jednu pravnu sigurnost u RS i ekonomsku sigurnost svih ljudi – stabilnsot penzija, plata a pored toga i rast.
Mislim da ljudi treba da imaju svijest da vide ono što danas imaju – kako žive, i da kažu da li nekom drugom treba dati šansu da pokuša da to radi drugačije. Ja kada kažem, razlika između nas i SNSD-a je u konceptu, u strategiji i u vođenju Republike Srpske. Mi Republiku ne vidimo na ovakav način da treba da se vodi.
Vidimo je kao jednaku šansu za sve, gdje vlada pravo, pravda i zakoni i gdje svi imaju jednaku šansu da se zaposle i da se poštuje znanje i kompetencije, gdje ljudi bolje žive.
Ovo što danas imamo je potpuno drugačije od onoga što mi nudimo.
RADOVIĆ: VJERUJEM DA JE NAROD ZA PROMJENU
Da li ima potencijala? Ima. I ljudskog i kadrovskog ali sa druge strane mi imamo političkog rivala koji ima sve resurse u svojim rukama i medije, i novac i budžete i vrlo se teško boriti sa njima. Ova vlast je izgubila vezu sa svojim narodom, sa stvarnošću, umorila se i da nema vizije.
Mi nudimo dobar program, ekonomski, politički program koji će obezbjediti jednu stabilnost RS, jednu pravnu sigurnost u RS i ekonomsku sigurnost svih ljudi – stabilnsot penzija, plata a pored toga i rast.
Mi ćemo da obezbjedimo rast i imamo plan za to.
Mi Republiku ne vidimo na ovakav način da treba da se vodi.
Mislim da ljudi treba da imaju svijest da vide ono što danas imaju – kako žive, i da kažu da li nekom drugom treba dati šansu da pokuša da to radi drugačije. Ja kada kažem, razlika između nas i SNSD-a je u konceptu, u strategiji i u vođenju Srpske.
Vidimo je kao jednaku šansu za sve, gdje vlada pravo, pravda i zakoni i gdje svi imaju jednaku šansu da se zaposle i da se poštuje znanje i kompetencije, gdje ljudi bolje žive.
Ovo što danas imamo je potpuno drugačije od onoga što mi nudimo.
2 Responses