Saša Hajduković je filmski reditelj iz Banjaluke čija će serija “Koža” imati televizijsku premijeru na Radio-televiziji Srbije 20. januara.
Riječ je o završnom dijelu svojevrsne banjalučke trilogije “Meso”, “Kosti”, “Koža”, za koju Hajduković potpisuje režiju, dok je za scenario bio zadužen Nikola Kolja Pejaković.
Šta publika može da očekuje i kakva su očekivanja reditelja Hajduković je dvije sedmice prije premijere govorio za “Nezavisne”.
NN: Serija “Koža” već ima publiku pridobijenu serijama “Meso” i “Kosti”…
HAJDUKOVIĆ: Pri kraju smo postprodukcije i bar se meni čini da je ovo nešto najzrelije od našeg dosadašnjeg zajedničkog rada u odnosu na “Meso” i “Kosti”. Pred televizijsku premijeru “Kože” sam najmirniji.
NN: Serija je najavljena kao najličnija Koljina priča. Šta Vi mislite o tome, da li glavni lik Slobodan nosi Koljin lični pečat?
HAJDUKOVIĆ: To je tako krenulo, ali nije tako išlo do kraja. Krenulo je od Koljinih ličnih tema, ali je otišlo u širu i epskiju priču o gradu i o ovom vremenu. Karakter Koljinog lika započinje seriju, a onda radnju preuzimaju i drugi karakteri, odnosno priča počinje da se razvija u nekoj drugoj liniji.
NN: Dakle, odstupili ste od prvobitnog scenarija?
HAJDUKOVIĆ: Ne od prvobitnog scenarija, nego generalno, Kolja kada krene da piše to poprilično vijuga. Scenario je bio krenuo od karaktera Slobodana Miloševića, koji je imao zajedničke tačke sa Koljinim životom, a onda su drugi karakteri i drugi likovi preuzimali stvari i u samom scenariju. U scenariju je, dakle, to otišlo dalje od nekakve autobiografije.
NN: Glavni lik se zove Slobodan Milošević kao u “Dečku koji obećava”. Je li “Koža” omaž liku u tom filmu?
HAJDUKOVIĆ: U neku ruku jeste.
NN: Nema veze sa državnikom Slobodanom Miloševićem?
HAJDUKOVIĆ: Može da se shvati kako god.
NN: Seriju ste snimali u Banjaluci, Roterdamu, Beogradu i Sarajevu…
HAJDUKOVIĆ: U Sarajevu nismo snimali, samo ćemo koristiti scene. Snimali smo u Banjaluci, Roterdamu i Beogradu.
NN: Da li to znači da je ovo bio produkcijski najzahtjevniji projekat do sada?
HAJDUKOVIĆ: Sigurno da je bio.
NN: Sa Koljom ste sarađivali i na seriji “Advokado”, koja je dobila nagradu za najbolju komediju na Sarajevo film festivalu. Nagrada je potvrda kvaliteta od strane stručne javnosti, ali koliko ste zadovoljni reakcijama publike?
HAJDUKOVIĆ: Publika je čudno podijeljena oko te serije. Ima mnogo ljudi koji jesu za tu seriju, ali i mnogo ljudi koji nisu razumjeli taj jezik, tako da je reakcija poprilično podijeljena. Što se mene tiče, mislim da će vrijeme ove serije tek doći.
NN: Da li ta podjela ljudi možda govori kako je žanr komedije u krizi jer već 20 godina, bar u srpskoj kinematografiji inače poznatoj po komediji, nema komedije koju voli veći dio publike?
HAJDUKOVIĆ: Mislim da nije u krizi. Komedija jeste težak žanr za rad, ali mislim da je jednostavno naišao period kada se rade neki drugi žanrovi. Ovo je, recimo, poprilično trilerska dekada, dosta je policajaca i inspektora na ekranima. Međutim, ne mislim da je komedija u krizi, mislim da će njeno vrijeme ponovo doći i da će ponovo biti žanr broj jedan.
NN: Koliko Vam je u zanatskom smislu bilo teže ili lakše raditi “Advokado” ili “Kožu” u odnosu na Vaš prvi igrani film “32. decembar”?
HAJDUKOVIĆ: Sve mi je teže i teže raditi u zanatskom smislu. Jednostavno, kad manje znaš, manje i uviđaš greške i obrnuto. Sa “32. decembrom” smo razmišljali samo da ga snimimo, kako god da ispadne. Sada prosto vidim više stvari i mjesta gdje sve može krenuti u neželjenom pravcu. Iako sam mislio da će mi sa “Kožom” biti lako, pogriješio sam. Čini mi se da što više znam da više strahujem gdje pogrešno mogu da postavim kameru.
NN: Kako danas gledate na “32. decembar”? Da li taj film vidite kao buđenje jedne banjalučke generacije filmskih radnika?
HAJDUKOVIĆ: Što se tiče zanata i mog rada na filmu, iz ove perspektive mogu da kažem da je to jedan studentski rad. Sa druge strane, kako vrijeme prolazi sve više uviđam koliko smo mi tada imali entuzijazma. Mi tada blage veze nismo imali i da smo znali koliko ne znamo, vjerovatno bismo odustali na početku i ne bismo ni krenuli sa snimanjem. To je bio čisti entuzijazam, čista ljubav, čista želja da se radi i drago mi je ako to danas neko prepoznaje kao buđenje jedne generacije filmskih radnika u Banjaluci.
NN: Prije “32. decembra” bili ste nagrađeni na “Kratkofilu”, ali toga festivala i “Dukafesta” nema odavno. S druge strane, u Sarajevu imamo jedan svjetski značajan filmski festival. Zašto je u filmskom svijetu, za razliku od pozorišnog recimo, toliki raskol između Sarajeva i Banjaluke?
HAJDUKOVIĆ: Da, Sarajevo zaista ima jedan svjetski značajan festival, ali ne treba se tu uopšte takmičiti, niti mjeriti. Jednostavno, treba imati neki svoj pravac kretanja. Prije dvije godine je, recimo, otvoren Audio-vizuelni centar Republike Srpske, promijenjen je Zakon o kinematografiji i ja mislim da je to dobar početak da se sistemski nešto promijeni, da dobijemo kinematografiju Republike Srpske. To je nešto čemu bi trebalo da težimo, prije svega da pravimo stvari, pa tek onda da ih prikazujemo. Naravno da bi dobar festival pomogao čitavoj priči oko kinematografije, ali to bi trebalo osmisliti ne poredeći se ni sa kim, ni sa Beogradom, ni sa Zagrebom, ni Sarajevom, nego napraviti nešto autentično.
NN: Koliko ste zadovoljni dvogodišnjim radom Audio-vizuelnog centra Republike Srpske? Neki Vaši studenti su dobili nagrade za filmove koji su podržani od strane centra…
HAJDUKOVIĆ: Jesu, Bane Stošić, Stefan Tomić i još neki moji studenti su snimili kratke filmove za koje su kasnije nagrađeni i, šta da kažem, to je prelijepo. Ako Audio-vizuelni centar krene da radi punim kapacitetom, a trebalo bi da krene, očekuju nas sjajne stvari. Ipak, moram da kažem, taj proces je spor. Mi nemamo filmsku industriju, nemamo poslove vezane za film, ali tu su projekti za razvoj scenarija, za produkciju, ima dosta koprodukcija koje su održane i mislim da je to dobar put. Stvaranje kinematografije neće da ide i ne može da ide brzo. Prosto, to je mašina koja je ogromna i potrebno je puno stvari da se desi kako bi se pokrenula i uhvatila neki zamah. Mi smo na dobrom početku i ja sam optimističan.
NN: Da se vratimo na “Kožu”… Kakvi su planovi nakon televizijske premijere?
HAJDUKOVIĆ: Trenutno nam je stalo samo da ta televizijska premijera prođe kako bi trebalo, koncentrisani smo na to, a šta ćemo poslije, na koje festivale i kako, to ćemo da vidimo u martu kada se završi emitovanje.
NN: Radite li na drugim projektima?
HAJDUKOVIĆ: Krenuli smo već, sada smo dobili od Audio-vizuelnog centra podršku za razvoj projekta za jedan scenario koji sam ja pisao. Kolja je takođe počeo da piše novu seriju, pa smo i tu u nekim planovima. Sljedeće godine su u planu i neke koprodukcije u Banjaluci, pa ćemo vidjeti šta će biti od svega.
NN: Za kraj, pošto je ovo božićni broj, šta za Vas znači Božić kao praznik i kakvo je Vaše sjećanje na ovaj praznik iz djetinjstva?
HAJDUKOVIĆ: Iz djetinjstva se više sjećam Nove godine nego Božića, takvo je vrijeme bilo. Za Božić mogu da kažem sve floskule koje postoje, ali da je to najveći hrišćanski praznik i da simbolizuje rođenje, to je nesporno. Božić je isto tako jedan ritual zajednice; imati ručak i porodično okupljanje koje je neka vrsta svetog okupljanja je nešto ekstremno značajno za zajednicu.
FACEBOOK @SFERAMEDIJA
INSTAGRAM@SFERAMEDIJA
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
