Težak život u kojem odrastaju Nemanja i Uroš, gdje majka Slobodanka sprema ono što im humani ljudi donesu, a tata nadniči za 50 KM jednom ili dva puta u sedmici, mnoge nije ostavio ravnodušnim.
Najbitnija stvar je ovoj porodici obezbijediti krov nad glavom, jer kuća u kojoj su sada nije ni za koga uslovna, a kamoli za dječake od tri i po i dvije godine. Pomoć je počela da pristiže, ali nije dovoljna da bi se porodici Šišarica kupila kuća sa kupatilom i krovom koji prokišnjava, piše Srpskainfo.
Kada je “Mozaik prijateljstva” objavio u kakvim uslovima živi ova porodica, ljudi su odmah počeli da pomažu. Za sada je prikupljeno oko 4.500 KM, ali to ni približno nije dovoljno da se Šišarice skuće u objektu dostojnom čovjeka.
Miroslav Subašić iz “Mozaika prijateljstva” nada se da će od 1. oktobra biti odobren humantarni broj. To bi, kaže, bilo najvažnije u kampanji pomoći ovoj porodici koja sada živi u oronuloj kuću u Barlovcima kod Banjaluke. On je više puta bio kod njih, odnosio im pomoć, a kaže da ima zainteresovanih ljudi da im pomognu. Nada se, kada krene ozbiljnija kampanja, da će ova porodica uspjeti da dobije kuću.
– Solucija je da probamo da nađeno kuću u kojoj niko ne živi, napuštena je, ali da vlasnici žele da je prodaju. Procjena je da bi trebalo 70.000 KM do 80.000 KM da bi se mogla naći kuća izvan Banjaluke, sa malo zemlje okolo. Pričao sam sa njima, mislimo da bi najbolje rješenje bilo kada bi mogla da se nađe kuća u Motikama, Barlovcima, Kuljanima – kaže Subašić za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, otac Mile je dobio zadatak da počne da traži objekte i našao je jednu vikendicu, ali nije uslovna i nije rješenje. Taj objekat ima vanjske stepenice, neuslovan je, trebalo bi dosta uložiti, dograditi, a košta 60.000 KM.
– Kada se sve sabere, nije opcija. Mora se razumjeti i da je teško vrijeme za naći majstora. Mi ćemo svakako biti prisutni u svakom momentu, ali oni kupuju kuću po svojim potrebama. I želim da im bude dobro. Ono što bih kupio sebi, kupio bih njima – ističe Subašić i dodaje da je nedavno gledao neki objekat u Šušnjarima.
– Uslov je da objekat u kojem bi živjeli bude u blizini neke škole zbog djece, da im je u blizini u autobus – naglašava on.
Uz pomoć dobrih ljudi, mami Slobodanki je plaćena autobuska karta koja joj je trebala ako djecu treba odvesti ljekaru ili otići do apoteke.
Koliko im je važna pomoć “Mozaika prijateljstva” Slobodanka stalno ističe. Dolazili su već nekoliko puta, donosili hranu i garderobu. Kaže kako im je Miroslav donio ulja, brašna, soli, druge hrane i artikala. Sada bi što prije trebalo dječacima Urošu i Nemanji nabaviti zimsku obuću, brojevi 25 i 27.
– Odjeće im ne treba sada, imaju jaknice i hlače za svježije vrijeme. Trebaju im cipelice za jesen i zimu – kaže ona za Srpskainfo. Na pitanje da li njoj nešto treba, skromno kaže da bi možda i njoj trebale hlače, majica dugih rukava, a nema ni zimsku jaknu, ni cipele.
– Nisam u prilici da kupim, kada se ima nešto para, kupujem njima šta im treba. Najvažnije je da mi djeca imaju – priča ona. Kao da nije dovoljno teško živjeti u kući koja nema kupatilo i vodu, gdje su zidovi i plafon popucali, a prozori zakrpljeni čime se moglo, imali su problem i sa ozbiljnim prokišnjavanjem proteklih dana kada su bile obilne kiše.
– Prvo je prokislo u hodniku. Onda smo pokrili najlonom. Prije neki dan smo naložili vatru i na sreću vidjeli da je ispod tavana pukao dimnjak. Morali smo odmah da zagasimo vatru. Naložili smo da se djeca ugriju, ali morali smo da ugasimo, jer je pod krovom počelo da se puši. Dimnjak je pukao, biće sve hladnije, a ne smijem da ložim – priča Slobodanka tešku svakodnevicu njene porodice.
Mile i dalje nadniči gdje stigne, na građevini ili pomaže oko drva.
Podsjećamo, ova četvoročlana porodica u Barlovce, u staru kuću, stigla je nedavno. Živjeli su na Petrićevcu, ali kiriju više nisu mogli da plaćaju od ono premalo što imaju svakog mjeseca. Kada smo ih posjetili, Slobodanka je ispričala da imaju 234 KM dječje naknade, a da ono što Mile donese kući ostave ako djeci zatreba doktor, da mogu da kupe sirup, nešto voća, mlijeka i to je to. Za ručak uglavnom imaju pitu, pasulj, čorbu, makarone ili rižu. Vodu donose od komšije, djecu su, dok je bilo lijepo vreme, kupali napolju u plastičnim kadicama.
Najbitnija stvar je ovoj porodici obezbijediti krov nad glavom, jer kuća u kojoj su sada nije ni za koga uslovna, a kamoli za dječake od tri i po i dvije godine. Pomoć je počela da pristiže, ali nije dovoljna da bi se porodici Šišarica kupila kuća sa kupatilom i krovom koji prokišnjava.
Kada je “Mozaik prijateljstva” objavio u kakvim uslovima živi ova porodica, ljudi su odmah počeli da pomažu. Za sada je prikupljeno oko 4.500 KM, ali to ni približno nije dovoljno da se Šišarice skuće u objektu dostojnom čovjeka.
Miroslav Subašić iz “Mozaika prijateljstva” nada se da će od 1. oktobra biti odobren humantarni broj. To bi, kaže, bilo najvažnije u kampanji pomoći ovoj porodici koja sada živi u oronuloj kuću u Barlovcima kod Banjaluke. On je više puta bio kod njih, odnosio im pomoć, a kaže da ima zainteresovanih ljudi da im pomognu. Nada se, kada krene ozbiljnija kampanja, da će ova porodica uspjeti da dobije kuću.
– Solucija je da probamo da nađeno kuću u kojoj niko ne živi, napuštena je, ali da vlasnici žele da je prodaju.
Procjena je da bi trebalo 70.000 KM do 80.000 KM da bi se mogla naći kuća izvan Banjaluke, sa malo zemlje okolo. Pričao sam sa njima, mislimo da bi najbolje rješenje bilo kada bi mogla da se nađe kuća u Motikama, Barlovcima, Kuljanima – kaže Subašić za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, otac Mile je dobio zadatak da počne da traži objekte i našao je jednu vikendicu, ali nije uslovna i nije rješenje. Taj objekat ima vanjske stepenice, neuslovan je, trebalo bi dosta uložiti, dograditi, a košta 60.000 KM.
– Kada se sve sabere, nije opcija. Mora se razumjeti i da je teško vrijeme za naći majstora. Mi ćemo svakako biti prisutni u svakom momentu, ali oni kupuju kuću po svojim potrebama. I želim da im bude dobro. Ono što bih kupio sebi, kupio bih njima – ističe Subašić i dodaje da je nedavno gledao neki objekat u Šušnjarima.
– Uslov je da objekat u kojem bi živjeli bude u blizini neke škole zbog djece, da im je u blizini u autobus – naglašava on.
Uz pomoć dobrih ljudi, mami Slobodanki je plaćena autobuska karta koja joj je trebala ako djecu treba odvesti ljekaru ili otići do apoteke.
Koliko im je važna pomoć “Mozaika prijateljstva” Slobodanka stalno ističe. Dolazili su već nekoliko puta, donosili hranu i garderobu. Kaže kako im je Miroslav donio ulja, brašna, soli, druge hrane i artikala. Sada bi što prije trebalo dječacima Urošu i Nemanji nabaviti zimsku obuću, brojevi 25 i 27.
– Odjeće im ne treba sada, imaju jaknice i hlače za svježije vrijeme. Trebaju im cipelice za jesen i zimu – kaže ona za Srpskainfo. Na pitanje da li njoj nešto treba, skromno kaže da bi možda i njoj trebale hlače, majica dugih rukava, a nema ni zimsku jaknu, ni cipele.
– Nisam u prilici da kupim, kada se ima nešto para, kupujem njima šta im treba. Najvažnije je da mi djeca imaju – priča ona. Kao da nije dovoljno teško živjeti u kući koja nema kupatilo i vodu, gdje su zidovi i plafon popucali, a prozori zakrpljeni čime se moglo, imali su problem i sa ozbiljnim prokišnjavanjem proteklih dana kada su bile obilne kiše.
– Prvo je prokislo u hodniku. Onda smo pokrili najlonom. Prije neki dan smo naložili vatru i na sreću vidjeli da je ispod tavana pukao dimnjak. Morali smo odmah da zagasimo vatru. Naložili smo da se djeca ugriju, ali morali smo da ugasimo, jer je pod krovom počelo da se puši. Dimnjak je pukao, biće sve hladnije, a ne smijem da ložim – priča Slobodanka tešku svakodnevicu njene porodice.
Mile i dalje nadniči gdje stigne, na građevini ili pomaže oko drva.
Podsjećamo, ova četvoročlana porodica u Barlovce, u staru kuću, stigla je nedavno. Živjeli su na Petrićevcu, ali kiriju više nisu mogli da plaćaju od ono premalo što imaju svakog mjeseca.
Kada smo ih posjetili, Slobodanka je ispričala da imaju 234 KM dječje naknade, a da ono što Mile donese kući ostave ako djeci zatreba doktor, da mogu da kupe sirup, nešto voća, mlijeka i to je to. Za ručak uglavnom imaju pitu, pasulj, čorbu, makarone ili rižu. Vodu donose od komšije, djecu su, dok je bilo lijepo vreme, kupali napolju u plastičnim kadicama.
ŽIRO RAČUN
Svi koji žele da učestvuju u akciji obezbjeđivanja smještaja za porodicu Šišarica, novac mogu da uplate na ŽIRO RAČUN: 5620998184767568, sa naznakom za podračun za posebne namjene Udruženje ”Mozaik prijateljstva” za Slobodanku Šišarica.
Za uplate iz inostranstva, novac je moguće uplatiti putem deviznog računa NLB banke broj IBAN: BA395620998184778335, UDRUŽENJE ”MOZAIK PRIJATELJSTVA” – ZA ŠIŠARICA SLOBODANKA Cara Lazara 20, Banjaluka.
SWIFT BIC: RAZBBA22 NLB Banka a.d. Milana Tepića br. 4, 78000 Banjaluka, Bosnia and Herzegovina
View this post on Instagram
